Bavarci protiv „svoje“ kancelarke

Podjela među konzervativnim partijama je jasna: Hrišćansko-socijalna unija (CSU) je zadužena za Bavarsku, a Hrišćansko-demokratska unija za sve ostale njemačke pokrajine. Dvije sestrinske partije dakle teoretski na izbore izlaze odvojeno, ali uvijek imaju zajednički poslanički klub u Bundestagu i zajedno učestvuju u vlasti. Razlike među njima uglavnom se svode na folklorne, CSU više drži do tradicije okićene bavarskim lokalpatriotizmom, što toj stranci redovno donosi apsolutnu vlast u najbogatijoj njemačkoj pokrajini. S vremena na vrijeme, međutim, sukob sestrinskih stranaka eskalira toliko da padnu teške riječi i da u Minhenu po ko zna koji put prijete raskidom i samostalnim izlaskom na izbore u celoj Njemačkoj.

Posljednja runda svađe traje već skoro godinu dana. Šef CSU i bavarski premijer Horst Zehofer prebacuje kancelarki Angeli Merkel previše blagu izbjegličku politiku i svojevremeno otvaranje granica za migrante koji su u stotinama hiljada stizali Balkanskom rutom. Zbog toga je Zehofer čak prijetio da će Ustavnom sudu tužiti Saveznu vladu (čiji je njegova stranka dio!) i da će povući savezne ministre svoje stranke. Sada je podgrijao svoje optužbe jer prema posljednjim ispitivanjima javnog mnjenja stranke Unije imaju podršku tek 33 odsto birača dok je desno-radikalna Alternativa za Njemačku, koja se protivi doseljavanju i navodnoj „islamizaciji Zapada“, došla do 13 odsto podrške. Iz Minhena prebacuju Merkelovoj da je odvukla Uniju ulijevo, i tako prepustila konzervativne birače Alternativi.

„Angela Merkel, koja je stupila na funkciju s ciljem da bude kancelarka svih Nijemaca, očigledno više nije kancelarka mnogih u CSU“, piše o tome Zidojče cajtung. „Za CSU postoje dvije mogućnosti: ili će otkazati podršku Merkelovoj i odbiti da se ona sljedeće godine ponovo kandiduje za kancelarku. Ili će CSU u prvi plan isturiti neke sadržinske sličnosti i time prekriti ličnu suzdržanost prema Merkelovoj. Vjerodostojnost Zehofera i njegove Hrišćansko-socijalne unije zavisi od jednostavnog personalnog pitanja: Zašto bi CSU na još četiri godine povjerio zemlju jednoj kancelarki sa kojom se prepucava već godinu dana?“

List Rajnpfalc navodi da je, nakon ružnih riječi, ultimatuma i prijetnji tužbama, malo kome jasno šta zapravo Zehofer hoće i o kakvim „sadržinskim sukobima“ govori: „Zehoferovo ponašanje ne dopušta racionalno objašnjenje. On pri tome zna da ovakvi potezi podstiču sunovrat sestrinske partije.“ Flensburger tageblat analizira da pozicija Zehofera nije sjajna: „Bez Merkelove Unija ne može da dobije savezne izbore, dok CSU bez Zehofera može da zadrži Bavarsku. Pokrajina neće pasti u ruke Alternativi, a svakako ni socijaldemokratama.“

Štutgarter cajtung podsjeća na moto koji je smislio bivši šef CSU Franc-Jozef Štraus: „Desno od Unije ne smije biti demokratski legitimisane partije.“ I zaista, u posljeratnoj politici su „desnije“ od sestrinskih partija stajale samo dubiozne stranke poput neonacističkog NPD-a, ali one na duge staze nisu mogle da ugroze primat Unije. Sada se, međutim, pojavila Alternativa za Njemačku koja redom sa dvocifrenim rezultatima ulazi u pokrajinske parlamente. Time je Štrausova dogma dovedena u pitanje, piše štutgartski list: „Dok Zehofer prebacuje kancelarki da sve više pomjera CDU ulijevo, iz njenog tabora poručuju da ima važnijih principa od Štrausove desne doktrine. Merkelova ne nalazi da je politički oportuno odreći se nekih drugih partijskih uvjerenja samo kako bi bio oduzet teren desnim populistima.“

Drugačije o tome piše Rajn-Nekar cajtung: „Desno – to je danas postala stigma, sinonim za desnoekstremno. Ukoliko Unija želi da opet ima uspjeha, neće moći da izbjegne ponovno zaposjedanje tvrdih konzervativnih pozicija. Na to puca Zehofer svojim konstantnim napadima – iako je on političar koji skače s jedne teme na drugu kako vjetar duva.“