Balkan podijeljen po pitanju rusko-ukrajinske krize

Javni servis MDR piše da se kriza oko Ukrajine, napetosti između Rusije i NATO pomno prate i na Balkanu, jer tamo postoji rivalstvo uticaja Rusije i Zapada. Do sada je uspostavljanje političke ravnoteže između njih uglavnom uspijevalo, ali, za male države Zapadnog Balkana to postaje sve teže, smatra autor Andrej Ivanji, dopisnik MDR-a iz Beograda i navodi koji stav su zemlje regiona zauzele u ovom sukobu.

- pročitajte i ovo:  Šta hoće Rusija na zapadnom Balkanu?

„Srbija je, na primjer, već godinama, ne baš brzo, ali stabilno, napredovala ka članstvu u EU, kupujući oružje i prirodni gas po povlašć́enim cijenama od bratske Rusije. Srbima je bilo dozvoljeno da slave i vole Vladimira Putina, a Vlada Srbije je izbjegla da uvede sankcije Moskvi zbog aneksije Krima.“

„Sve to nije baš rado viđeno u Briselu, Vašingtonu, i u Berlinu“ piše Ivanji, ali su tamo „pokazali razumijevanje i nisu baš vršili pritisak“.

„Ali to će se vjerovatno promijeniti ako ruski vojnici uđu na ukrajinsku teritoriju. U tom slučaju, jaz između Zapada i Rusije bi dugo bio toliki da EU više ne bi razumjela srpski srednji put između Istoka i Zapada: ko želi da postane član kluba ne može istovremeno da igra i za drugi klub.

Srbija može samo da se nada da sukob neće dalje eskalirati i da Brisel i Vašington neće početi da insistiraju da Srbija svoju politiku prema Rusiji uskladi sa politikom EU i priguši ljubav ljudi prema Putinu.

- pročitajte i ovo:  Prijeti li BiH i Kosovu ukrajinski scenario?

Većina srpskih medija i komentatora na strani Rusije

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije do sada je nastupalo diplomatski u ovom sukobu, saopštavajući da je Srbija opredijeljena za mirno rješenje u Ukrajini i da bi se eskalacija sukoba između Rusije i Ukrajine negativno odrazila na srpsku spoljnu politiku jer su Rusi kao i Ukrajinci prijateljski i bratski slovenski narodi.“ Međutim, kako ističe MDR „većina srpskih medija i spoljnopolitičkih komentatora staje na stranu Rusije.“

„Za razliku od Srbije, članice NATO-a Albanija i Sjeverna Makedonija odmah su stale na stranu Ukrajine i zapadnih saveznika i protiv Rusije. Takođe i Kosovo.“ U Bosni i Hercegovini, kao i uvijek, sve je komplikovano pa ne može da se zvanično zauzme stav.

„Crna Gora zabija glavu u pijesak“ piše MDR. „Iako članica NATO, ona se i dalje pravi da ukrajinski sukob ne postoji.“ „Duboka kriza vlasti parališe zemlju“, a i tamo je društvo podijeljeno oko Rusije i Putina: crnogorski Srbi (više od 30 odsto stanovništva) uglavnom podržavaju sve što Kremlj radi, a Crnogorci ne“.

„Čovjek bi rekao da je u Hrvatskoj, članici EU i NATO-u po pitanju ukrajinske krize sve jasno - ali nije“ piše Ivanji i navodi da je „predsjednik Zoran Milanović opisao je Ukrajinu kao korumpiranu zemlju kojoj ne bi trebalo da bude mjesto u NATO-u i da hrvatski vojnici ni pod kojim uslovima neće učestvovati u ovom sukobu. Premijer Andrej Plenković je morao da se izvinjava zbog izjava predsjednika i za propust okrivio dijabetis od kojeg boluje.“

I na kraju, Ivanji upozorava da bi „dalja eskalacija ovog sukoba između Rusije i Zapada mogla da utiče na bezbjednosnu situaciju na Balkanu - zato što je to mala, sporedna scena, koja ne šteti velikim silama i gdje Rusija ima više od jednog uporišta i na kojoj bi sukob mogao dalje da eskalira.“

Crna Gora: Eksperiment nije uspio

Zidojče Cajtung piše o političkoj situaciji u Crnoj Gori objašnjavajući svojim čitaocima opširno kako je nova Vlada došla na vlast, prije nego što je sada srušena. I onda navodi glavne razloge za raspad.

 „Sukob između koalicionih partnera nedavno je eskalirao iz različitih razloga: stranka URA je bila razočarana što zajednička Vlada nije postigla napredak u borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa. Podjele u društvu postajale su sve oštrije, a uticaj srpskih nacionalističkih snaga rastao. Jedan ministar je javno negirao da je masovno ubistvo 1995. u Srebrenici u Bosni bio genocid.“

Autor Tobias Cik smatra da „šef URA-e Dritan Abazović na prvi pogled sebe sada može da vidi kao pobjednika. Pritom je krajnje je nejasno kako bi buduća Vlada mogla da izgleda. Abazović, čija je URA najmanji partner u dosadašnjoj koaliciji, želi da formira manjinsku vladu - koja bi, međutim, zavisila od podrške ranije skinutog s vlasti DPS-a predsjednika Đukanovića.

- pročitajte i ovo: Đukanović za DW: Crna Gora je naučila lekciju

Prosrpski Demokratski Front takav scenario već naziva ‚izdajom’ volje biračkog tijela 2020. i proriče da će stvoriti ‚znatnu nestabilnost‘. Predsjednik Đukanović je već nagovijestio da bi mogao da podrži manjinsku Vladu, barem u ograničenom periodu. Međutim, nije sigurno da li bi njegov DPS u ovoj konstelaciji podržao reformu pravosuđa i antikorupcijske mjere koje traži URA. Abazović, čija stranka trenutno ima četiri poslanička mjesta u parlamentu, samouvjereno je najavio: Ako se ne postigne dogovor, onda se ide na nove izbore“, završava Zidojče cajtung.

Priredila: Dijana Rošćić

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu