Balkan koketira sa Turskom – zbog EU

„Moramo ići tamo gdje su nekada bili naši preci, rekao je Redžep Tajip Erdogan u novembru 2012. prilikom otvaranja jednog regionalnog aerodroma. U njegovom govoru je manje važna bila mogućnost da se putuje; današnji predsjednik Turske je skicirao i svoju spoljnopolitičku strategiju. Inspirisan Osmanlijskim carstvom, Erdogan pokušava da proširi svoju moć – i sve se više trudi oko zemalja Zapadnog Balkana“.

„Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo su dugo bili pod osmanskom vlašću. To se i danas vidi po ostacima arhitekture u regionu. Ankara, međutim, smatra da sa ovih šest država ima i druge dodirne tačke – i tako obrazlaže povećenost i interesovanje za region.“

„Veliki brat muslimanskog naroda u regionu“

„U Turskoj se, s obzirom na istoriju, vjeruje u etničko i vjersko srodstvo sa nekim etničkim grupama na Balkanu, pa se tako na muslimane gleda kao na braću po vjeri, kaže Dušan Reljić, stručnjak za Balkan njemačke Fondacije za nauku i politiku. No, u stvarnosti postoje velike razlike između muslimana u Turskoj i onih u balkanskim zemljama.“

„Prije svega u Bosni i Hercegovini i kasnije i na Kosovu, Turska se stilizovala kao sila-zaštitnica muslimanskog stanovništva, kao veliki brat muslimanskog naroda u regionu, kao što je to Erdogan obznanio prije nekoliko godina. Pri tome je Ankara proteklih godina povećavala svoje angažovanje. Turska pokušava da pojača svoje ekonomsko, političko i vjersko prisustvo“, piše Špigel, izlistavajući:

„U Albaniji je Turska investirala u aviokompanije, telekomunikacije, infrastrukturne projekte i banke. Najstariji privatni univerzitet je u turskim rukama. Predsjednik Edi Rama u Erdoganu vidi dobrog prijatelja a i bio je gost na svadbi njegove kćerke Sumeje.“

„Na Kosovu je uprava prištinskog aerodroma u rukama preduzeća koje je pod kontrolom turske vladajuće stranke AKP. I elektro-mreža u toj zemlji pripada toj firmi. Ankara je rano priznala nezavisnost Kosova i pomogla u njegovoj obnovi.“

„Aerodrom u Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije, pripada jednoj turskoj firmi.“

„Ankara gaji tradicionalno dobre odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Ankara subvencioniše putovanja u Tursku, u kulturnim centrima se održava nastava turskog jezika. Tu su i turske investicije u banke, gradnju puteva kao i benzinske pumpe – kao i pokušaj da se utiče na orijentaciju islama, na primjer, školovanjem imama.“

„Erdogan se trudi da održava dobre odnose sa Srbijom. Turska je aktivna u srpskom energetskom sektoru. Tako bi trebalo da bude izgrađen gasovod između dvije zemlje.“

„Ankara, osim toga, u čitavom regionu restaurira i gradi spomenike i džamije. Suptilniji je uticaj preko televizijske produkcije. Izvozni hit na Balkanu su ljubavne priče, čija se radnja odvija u Osmanlijskom carstvu.“

Turske ambicije u sudaru s realnošću

„Nakon što u oktobru EU nije uspela da se složi oko pristupnih pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, povećala su se strahovanja da bi Balkan mogao da se okrene Turskoj. To nije zastranjivanje ako pogledamo slike oduševljenih građana sa turskim zastavama – kao u julu u Tirani. Tamo je otkriven spomenik žrtvama pokušaja puča u Turskoj. No, Erdogan u stvarnosti precjenjuje snagu svog zračenja na Balkanu.“

„Turske ambicije se razvijaju u sudaru sa realnošću, kaže Reljić. Tu postoji jedan nesporazum: Dok Turska vidi sebe kao saveznika, države Balkana u Ankari vide korisnog partnera za sprovođenje kratkoročnih, često dnevnopolitičkih interesa ali u njoj vide i posrednika između njih i država Zapada. Primjer za to su diplomatska nastojanja Turske da posreduje između Srba i vođa bosanskih muslimana.“

„Dok je Turska još prije nekoliko godina bila model demokratske muslimanske vlade, to od pokušaja puča naovamo više nije slučaj. Erdogan svoj lov na pristalice Gulenovog pokreta, kojeg smatra odgovornim za pokušaj puča, nije zaustavio na granicama svoje države.“

„On je pokušao da izvrši pritisak na balkanske države, više puta je tražio izručenja i zatvaranje Gulenovih škola i ustanova(...) Na Kosovu je čak kidnapovano šest turskih profesora, pod optužbom da su sljedbenici Gulenovog pokreta. To, kao i turski pokušaji miješanja na Balkanu su izazvali ogorčenje.“

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android