Austrijski kancelar je obavio svoje

Čitava austrijska socijaldemokratska stranka je dobar primjer u što se može pretvoriti jedna opća, narodna stranka. Doduše, od 2007. su mogli postavljati kancelare i Werner Faymann je to postao dva puta. Ali sad je dao ostavku: već i na posljednjim parlamentarnim izborima su tamošnji socijaldemokrati pali ispod 30% glasova i zajedno sa Austrijskom narodnom strankom su još jedva jedvice uspjeli formirati većinu sa kojom bi mogli vladati.

To je već tko zna koja velika koalicija u Austriji. Tamo se to čini kao vječiti savez nekadašnjih velikih stranaka i jedino što se mijenja jest da je čas kancelar socijaldemokrat, čas narodnjak. Oni su obilježili čitavu politiku Austrije nakon rata - i ljudima je već doista preko glave te koalicije. U čitavoj državi se proširilo mrtvilo, korupcija i nepotizam, a pojedine državne dužnosti su se pretvorile u prćiju tih stranaka.

Ali kriza s izbjeglicama je postala katalizator velikih promjena na austrijskoj političkoj pozornici. To je odlično pokazao i prvi krug predsjedničkih izbora u toj zemlji gdje je još jedva tko želio kandidata nekoga iz velike koalicije: i kandidat socijaldemokrata i onaj narodnjaka su jedva sakupili po desetak postotka i tako otpali iz izbora za predsjednika u drugom krugu.

Umjesto toga, uvjerljivo na čelu po broju glasova bio je kandidat desničarske Slobodarske stranke Austrije, Norbert Hofer. Alternativa Austrijancima je kandidat Zelenih Alexander Van der Bellen, ali Hofer je u toj utrci za prvog čovjeka Austrije jasan favorit. I kad bi se sada birao parlament, slobodnjaci su uvjerljivo ispred socijaldemokrata i narodnjaka. Ne na kraju zbog njihove glavne teme: problem doseljenika u Austriji.

Faymann "obavlja prljav posao" za Angelu Merkel

Zapravo je Faymann upravo radikalno reagirao na sve raširenije raspoloženje protiv izbjeglica i tu jedva da ga itko u Europi može premašiti. Još dok je u rujnu bio dušom i tijelom uz njemačku kancelarku Merkel i uz njenu "politiku dobrodošlice", do kraja godine se sve više udaljavao od te politike. Početkom 2016. potpuno je promijenio kurs: odredio je "gornju granicu" za prihvat izbjeglica u Austriju i pobrinuo se, zajedno sa nekim drugim državama EU, da se Balkanska ruta potpuno zatvori. Čak i nekoliko dana nakon trijumfa Hofera je vlada kancelara Faymanna još više pooštrila pravo na azil u toj zemlji.

Sve to ništa nije koristilo niti njemu, niti njegovoj stranci. Ne može se promijeniti politika za 180 stupnjeva u samo nekoliko mjeseci, a da se ne izgubi vjerodostojnost kod birača. Ovako je izgubio i podršku onih socijaldemokrata koji se zalažu za liberalni prihvat izbjeglica i tako je Faymann "upao u škare" u kojima nema podršku niti političke ljevice, niti političke desnice. Na kraju, jedva da ga je još itko podržavao.

Sve do danas zapravo nikome nije jasno, kako Faymann - baš kao i kancelarka Merkel, nisu još u rujnu 2015. vidjeli koje će probleme donijeti ovaj nekontrolirani prihvat izbjeglica. Ali dok je Faymann pao u bezdan usprkos svom oštrom zaokretu, Merkel se ne mora brinuti za svoj položaj. Ona je mnogo vještije postavila stvari: prema van, drži se svoje politike i tako se čini da je moralno "na pravoj strani". Ali u pozadini je i ona potpuno promijenila smjer.

Posebno gorko za Austrijance može biti što je Angela Merkel čak i otvoreno kritizirala Faymanna zbog njegove promjene politike, a istovremeno je izvukla baš sve koristi od toga. Jer činjenica da ima manje izbjeglica i u Njemačkoj kancelarka Merkel može zahvaliti upravo sada već bivšem kancelaru Austrije, Werneru Faymannu.