Austrija se odrekla svoje bosanske prošlosti?

Markus von Habsburg, direktni potomak austrougarskog cara Franje Josipa, upravo je završio sa doručkom i sada šeta parkom ispred habsburške vile u Bad Išlu, malom mjestu na obroncima Alpa. Vila je okružena brdima i jezerima, kroz park protiče potočić, a borova šuma, još uvijek prekrivena jutarnjom rosom, širi mir i svježinu. U ovom ambijentu, Markus se često sjeti svojih predaka. „Ovdje ste kao u 19. stoljeću, kada je Austrougarsko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći. Ovaj dvorac je nakon Drugog svjetskog rata moj otac dobio na upravu od Republike Austrije, a ranije je on bio ljetnikovac za carsku obitelj. Ovdje satima možete šetati, a da se ne susretnete ni sa kakvim obilježjima modernog doba, potpuno je mirno, a u onom žutom paviljonu uz sam rub šume, tamo su se vjerili moji djed i moja baka“.

Markus von Habsburg se rado sjeti slavne prošlosti svojih predaka, pa će nešto kasnije sa ponosom pokazati i lovačku sobu Franje Josipa, blagovaonicu i sobu za goste, ali i stol na kojem je austrougarski car napiso ultimatum Srbiji - zvanični uvod u Prvi svjetski rat. A upravo za tim stolom Markus će pomenuti i „hrabre, požrtvovane, egzotične i neustrašive“ Bosnace u austrougarskoj vojsci. One kojih bi se, kako kaže, i današnja Austrija mogla češće sjetiti, a možda i biti od pomoći njihovim potomcima. No u današnjoj Republici Austriji za takva sjećanja nema puno prostora, kaže Markus, i iza sebe zatvara vrata sobe u kojoj su na zidovima izložene puške i šeširi nekadašnjeg austrougarskog cara. „Mi danas ovaj dvorac i ovaj park samo održavamo kao državni službenici i ne smijemo mnogo toga mijenjati, iako bi to možda željeli. Ako me pitate za odnos austrijskog društva prema Bosancima u Austriji i prema Bosni i Hercegovini uopšte, tu takođe nemamo puno uticaja, iako bi možda i tu željeli nešto promijeniti. Mi danas živimo u parlamentarnoj demokratiji i pripadnici porodice Habsburg su samo građani kao i svi drugi“, kaže Markus.

Izblijedjelo sjećanje

I kako god bi nasljednici carske familije rado dali više prostora slavnoj prošlosti, te uticali na razvoj političke situacije, kako u samoj Austriji tako i u današnjoj BiH, tako bi se tome radovali i Bosanci koji danas žive u Austriji. Jedan od njih je Damir Saračević, predsjednik Centra za savremene inicijative iz Linca, udruženja koje je nestalo sa ciljem da njeguje odnose između BiH i Austrije. „Mi smo nekada u Austriji bili neka vrsta legende. Bosanci koji su se borili u redovima Austrougarske monarhije višestruko su odlikovani, oni su bili elitne trupe i carska garda i o njima su se širom carstva pisale priče i pjevale pjesme. Danas je sjećanje na ta vremena izlapilo, današnja Austrija se na neki način odrekla te prošlosti, pa se tako ne inetresuje mnogo ni za trenutna dešavanja u BiH“, kaze Saračević.

Ukoliko Austrijanci i imaju neko mišljenje o Bosni i Hercegovini i Bosancima, onda je ono često negativno, i gradi se na vijestima o proteklom ratu, o nacionalnim sukobima, o netrpeljivosti, a svemu se može dodati i često neprikladno ponašanje ljudi sa prostora bivše zajedniče države u svakodnevici.

Isto smatra i Džaner Arnaut, mladi bh. menadžer, koji je u Beč stigao ne zato jer je to želio, već, kako kaže, jer je morao. „Austrijanci su se dosta izolovali i ne žele da imaju puno posla s takvim ljudima koji se, da budem iskren, i po meni čudno ponašaju. Tako da mislim da oni imaju pogrešnu sliku o Bosni i Bosancima i Hercegovcima i da zbog toga imaju neku odbojnost prema svemu tome“, kaže Džaner.

No slučaj je htio da se Džaner nađe na radnom mjestu na kojem Bosnu i Hercegovinu može ipak predstaviti u boljem svjetlu. On je menadžer u vozu Majestic Imperator, koji je izrađen prema planovima voza kojim se nakada na izlete u Bosnu i Istru vozio i sam Franjo Josip. Vagoni su raskošno uređeni, sa blagovaonicama i spavaćim sobama, sa antikvitetnim namještajem i zabavnim programom za vrijeme putovanja. „Kad uđem u svu tu raskoš, osjećam se kao kod kuće. I nekako me ovaj posao ispunjava ponosom, kad prođem kroz voz i svu tu raskoš prije nego što voz krene, drago mi je što je jedan Bosanac tu u tom austrougarskom vozu, jer nekako je to sve nekad bilo jedno, a za mene je sad opet jedno.“ Voz za sada saobraća samo na liniji Beč-Opatija, a Džaner bi, kaže, uskoro rado pokušao organizovati i putovanja za Sarajevo. Bilo bi dobro, dodaje, oživjeti taj austrougarski duh.

Vojnička groblja

A upravo se to može raditi i na mnogim drugim mjestima u Austriji i sa različitim povodima, kaže i Damir Saračević. Povoda za sjećanje na Bosnace i Hercegovce za senzibilisiranje austrijske javnosti i za trenutnu situaciju u BiH, bilo bi dosta. Tu su prije svega vojnička groblja u Lebringu pored Graca i u Insbruku, gdje su saharanjeni vojnici legendarne Druge bošnjačke regimente, a u Vojno-historijskom muzeju upravo je u toku obnova izložbe sa eksponatima o Prvom svjetskom ratu i Sarajevskom atentatu.

Uskoro će se tamo, u novoj postavi, ponovo moći vidjeti auto u kojem su se prestolonasljednik Ferdinand i njegova supruga Sofija vozili ulicama Sarajeva, a ponovo će biti izložena i njegova prostrijeljena uniforma, te uniforme već spomenutih bosanskih vojnika u Austrougarskoj vojsci. Posebnost te uniforme bile su široke hlače nalik na čakšire i fes, koji su Bosance u očima ostatka monarhije činili egzotičnim. „Muslimani su se borili u toj vojsci jer su vidjeli da im se garantuju prava. To je bilo prvi put u istoriji čovječanstva da je jedna katolička sila preuzela obavezu da će u okvirima svoje uprave paziti na jednu muslimansku manjinu. Pravoslavci i katolici koji su se borili u tim redovima, borili su se iz jednstavnog razloga jer su Bosnu i Hercegovinu doživljavali kao svoju domovinu i nisu pali pod uticaj nacionalističkih projekata iz susjedstva, baš kao što je to bio slučaj i u zadnjem ratu“, objašnjava Saračević.

I upravo građani BiH sa takvom orijentacijom i danas zaslužuju podršku Austrije i Evrope, kako bi BiH konačno dobila sistem i ustav, koji svim građanima i u svim dijelovima države, garantuje ravnopravnost. No na samim je građanima da senzibiliziraju austrijsku javnost za trenutno stanje u BiH. CSI čini što može, kaže Damir, i kao dobitnici Građanske nagrade Evropskog parlamenta, članovi ovog udruženja nedavno su se javnim proglasom obratili upravo Evropskom parlamentu, ali i austrijskim parlamentarcima. Tamo se ukazuje na zasluge Bosanaca i Hercegovaca u pisanju evropske prošlosti, na njihov strateški i historijski položaj u kojem su važna veza između Orijenta i Evrope, te da BiH, sa svojom kulturom različitosti, još od 1990-tih godina, od EU očekuje „više razumijevanja, jasnu viziju, predan angažman, te čvrstu podršku jačanju bosanskohercegovačke države, koji bi vodili socijalnoj pravdi i normalnom životnom standardu“.

Autor: Emir Numanović

Odgovorna urednica: Belma Šestić