Atomski samit u Bruxellesu

Svi oni žele svijetlu budućnost kada je u pitanju europska opskrba energijom. Prije otprilike godinu dana, savez od prvobitno jedanaest europskih država okupio se kako bi zajedno radili na području civilne uporabe i istraživanja nuklearne energije. Savez je sada narastao na 14 članica. One sada tvore većinu među državama EU-a.

Na današnjem (21.3.) samitu o nuklearnoj energiji u Bruxellesu, čelnici država i vlada žele razgovarati o potencijalu nuklearne energije. Belgija, koja trenutno predsjeda Vijećem EU-a, i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) pozvale su na sastanak uoči summita EU koji također počinje u četvrtak. Rečeno je da su gosti predsjednica Europske komisije von der Leyen, francuski predsjednik Macron i nizozemski premijer Rutte.

Francuska proširuje kapacitete, Poljska se tek uključuje

„Nuklearni savez" predvodi Francuska, koja oko 65 posto električne energije dobiva iz nuklearne energije. Cilj je povećati instalirani kapacitet nuklearnih elektrana u Europi na 150 gigavata do 2050. Što je povećanje od oko 50 posto u odnosu na sada. Ukupno dvanaest od 27 država članica EU-a posjeduje aktivne nuklearne elektrane, a trenutno se nove nuklearne elektrane grade u dvije zemlje: Slovačkoj i Francuskoj, koja u nadolazećim godinama planira ukupno izgraditi šest elektrana.

Savez također uključuje Nizozemsku i Belgiju, koje su otkazale ili odgodile svoje početne planove za izlazak iz opskrbe električnom energijom iz nuklearnih izvora, te niz istočnoeuropskih zemalja, uključujući Poljsku, koja tek planira početi koristiti nuklearnu energiju i prvenstveno se nada jeftinom izvoru energije kao alternativi ugljenu. Bugarska, Finska i Rumunjska planiraju dodatne reaktore, kao i Švedska. Njemačka je zatvorila svoje posljednje tri nuklearne elektrane sredinom travnja 2023. 

Bruxelles nuklearnu energiju djelomično klasificira kao održivu

EU je podijeljena u dva tabora po pitanju nuklearne energije. Nuklearni zagovornici mogu istaknuti neke uspjehe: Net Zero Industry Act, program financiranja EU-a koji je zamišljen kao odgovor na američki Zakonu o smanjenju inflacije, otvoren je za investicije u nuklearnu energiju. Nuklearna energija se pod određenim uvjetima također smatra održivom u okviru tzv. EU taksonomije, koja ima za cilj olakšati pristup investicijama. To je ključno za nuklearnu industriju, koja teško može preživjeti bez državnih subvencija.

Francuski operater nuklearnih elektrana Electricité de France u velikim je problemima. Nuklearni savez se stoga ne fokusira samo na buduća ulaganja. Također se radi o osiguranju postojećih projekata. Mycle Schneider, urednik godišnjeg izvješća o statusu svjetske nuklearne industrije, ističe da se nuklearna energija ne može održati na tržištu u usporedbi s drugim tehnologijama za proizvodnju električne energije: "Ako pogledamo gdje se ulagalo, onda su samo u solarnom sektoru uloženo 440 gigavata. To znači da se tu provode golema ulaganja."

Projekti izgradnje reaktora: skupi i dugotrajni

Ulaganja u nuklearnu energiju smatraju se rizičnima: procijenjeni troškovi projekta redovito eskaliraju. Isto tako, obično se prekoračuje prosječno vrijeme izgradnje od deset do 15 godina. To je slučaj i s aktualnim primjerom dvostruke nuklearne elektrane Hinkley Point C u Velikoj Britaniji. Na početku gradnje predviđeni troškovi iznosili su oko 20 milijardi eura. Prema današnjim cijenama, nuklearna elektrana već stoji oko 50 milijardi eura. Umjesto 2025., prvi od dva reaktora vjerojatno neće biti pušten u rad prije 2030-ih. 

Drugi primjer je finski reaktorski blok Olkiluoto III, koji je prvotno trebao biti spreman nakon četiri godine, ali je pušten u rad tek 14 godina kasnije i koštao je više nego dvostruko više.

Nuklearne elektrane budućnosti: mali modularni reaktori

Alternativni koncept nuklearne elektrane namijenjen je smanjenju rizika i troškova, barem u teoriji: takozvani mali modularni reaktori, poznati i kao SMR, koji postižu snagu do 300 električnih megavata (MWe). Za usporedbu: konvencionalna elektrana postiže prosječno 1200 MWe. Prednost ovih mini elektrana je njihova skaliranost. Ovaj koncept je zamišljen još u pedesetim godinama prošlog stoljeća kao tehnologije za pogon nuklearnih vojnih podmornica, ali se o njima uvijek iznova raspravlja i u okviru civilne upotrebe.

Sada zagovornici polažu nade u SMR koji bi se trebali moći graditi lakše, jeftinije i brojnije od konvencionalnih nuklearnih elektrana. Analitičar energetske politike Mycle Schneider je skeptičan jednostavno zato što se radi o pukoj teoriji. Naime jer još ne postoji niti jedan SMR u funkciji. "Radi se o Powerpoint reaktorima. Uglavnom ne postoje ni na papiru, jedino što imamo su lijepe grafike. Ako usporedimo to s prethodnim razvojem, na primjer u velikim razmjerima, kod nuklearki s tlačnom vodom, može se samo zaključiti da su potrebna desetljeća dok takav koncept zaživi u stvarnosti."

Industrijski savez Europske komisije

Najnapredniji projekt do sada je onaj tvrtke NuScale Power Corporation iz američke savezne države Idaho, ali je prerano zaustavljen. I ovdje su troškovi premašili prvotni plan. U tvrtki su sumnjali i da će uspjeti pronaći kupce.

U EU san o SMR-u još nije gotov: Europska komisija pokrenula je industrijski savez kako bi ga promovirala. Namjera je ubrzati uvođenje malih modularnih reaktora do ranih 2030-ih i tako pomoći u postizanju klimatskih ciljeva Europskog zelenog plana. Davanje poticaja SMR-u vjerojatno će biti jedan od signala koji bi trebali doći s današnjeg summita o nuklearnoj energiji.