Ako Tramp neće – ne mora...

Kao što se i očekivalo, iako u okruženju američkog predsjednika ima ljudi koji su mu savjetovali da ostane vjeran Pariskom ugovoru o klimi, Donald Tramp je odlučio drukčije: SAD su se povukle iz Pariskog sporazuma – uprkos savjetu mnogih stručnjaka za privredu - o aktivistima zaštite klime da i ne govorimo. A Tramp očito nije primijetio (ili mu je to svejedno) koliko se time izolovao. Kancelarka mu je poslije frustrirajućeg samita G7 u Italiji još jednom pojasnila: kada je riječ o klimi rezultat je bio 6:1 – jedini glas protiv su bile SAD.

Američka blokada

Za razliku od proteklih godina, američka blokada je ujedinila druge zemlje. Ranije je bilo ovako: Amerika nije htjela da učestvuje u takvim sporazumima, pa zato ni Kina ni Indija to nisu htjele. Sada obje azijske zemlje hoće osjetan napredak na planu smanjenja emisije štetnih gasova. A simboličan značaj ima i to što su, nedjelju dana prije američke objave rata zaštiti klime, šefovi vlada Kine i Indije bili u Berlinu. Oni će sada zajedno sa Evropljanima morati da vuku kola.

Jedinstvo velikih zemalja, njihova volja da se i mimo volje SAD pridržavaju pariskih odredbi, dobra je vijest za zaštitu klime. I pored toga, ignorantski stav neuračunljivog čovjeka u Beloj kući teško pogađa zaštitu klime. Prvo, naučnici upozoravaju da narednih godina mora biti postignut odlučujući napredak kada je riječ o smanjenju štetnih gasova. Drugo, zaokret nabolje je u mnogim zemljama već u punom jeku, korišćenjem obnovljivih izvora energije – pa i u SAD. Ali, još uvijek ima i mnogo uglja i nafte. Da bi smo zaista zakoračili u solarnu eru, fosilni energenti bi morali biti potisnuti sa tržišta, što se u SAD neće skoro desiti. Nijedan industrijalac pri čistoj svijesti neće u budućnosti polagati na ugalj, pa ni u Americi. Ali, prelazak na energente koji manje narušavaju životnu sredinu će biti usporen.

Treba preuzeti inicijativu

Uzeti sudbinu u sopstvene ruke i ne oslanjati se više na Ameriku: to je spoznaja koju je Angeli Merkel donio poslednji sastanak sa Donaldom Trampom. A to sada mora brzo da sprovede u djelo i to – na planu zaštite klime. Potrebna je tijesna saradnja sa Francuskom i Velikom Britanijom – jer te zemlje su umnogome složne kada je o tome riječ. Potrebno je usmjeriti se ka Africi i Aziji, uspostaviti povjerenje, podnijeti projekte zaštite klime, upotrijebiti odgovarajuća znanja i sposobnosti. I pri tome ne treba zaboraviti američke gradove, regione i savezne države, sa kojima svakako treba ostati u kontaktu.

Teško da bi se isplatilo još jednom razgovarati o klimi sa Donaldom Trampom. On to neće. Time nanosi štetu svojoj zemlji. Ali, međunarodna zaštita klime će to moći da preživi.