Afrički kontinent u žiži međunarodnog terorizma

Žrtve otmica u Africi uglavnom su posjetitelji i turisti sa Zapada ako će se vjerovati evropskim medijima. Posljednji slučaj je Francuz Michel Germaneu koji je napadnut prije nekoliko sedmica, a krajem jula pronađeni su i posmrtni ostaci 78-godišnjaka. No taocima sve češće postaju i stanovnici te regije. Uz to, razantno širenje terorizma iz sjeverne u centralnu Afriku ugrožava njihovu egzistenciju, jer većina ljudi u tom predjelu već stoljećima živi od trgovine i i turizma.

Afrika više nije siguran cilj za putovanja

Tuareg su ponosni pustinjski narod, koji nastanjuje područje Sahare na sjeveru Crnog kontinenta. Sa svojim velikim plavim ili bijelim maramama oko glava predstavljaju vrlo atraktivnu reklamu ra regiju u kojoj žive. No u posljednje vrijeme ni to im ne pomaže - turizam je, zbog nedostatka sigurnosti, otmica i ubistava, gotovo potpuno zamreo.

Tuaregac Mano Aghali opisuje kako su posljedice terorizma skoro potpuno uništile egzistenciju stanovnika regije Agadez: "Većina nas je živjela od turizma, bilo kao prodavači ili turistički vodići. Takozvana pobuna iz 2007. i njene posljedice ostavili su mnoge ljude bez posla i mogućnosti da bilo šta drugo rade, i to uprkos činjenici što sami nisu učestvovali u pobuni."

Ono što Mano Aghali naziva "drugom pobunom" započelo je 2007. godine,a podrzaumijeva nasilne napade na policiju i vojsku, te borbe između pobunjenika i vojnika. Sve je to doprinijelo proglašavanju cjelokupne regije nesigurnom. No u ovom slučaju se nije radilo o političkoj borbi Tuarega za svoja prava kao u ranijim slučajevima, naglašava Aghali: "Pobunu su pokrenuli ljudi, koji su jednostavno htjeli profitirati iz trgovanja drogom i oružjem. Borba za politička prava naroda Tuarega samo im je bila pokriće."

Aghali je osnivač nevladine organizacije HEDTAMAT, čiji je cilj obrazovanje Tuarega, te razvoj cjelokupne regije. Uz to se godinama bori za zastupanje svog naroda u parlamentu, političkim partijama i državnim institucijama. Pobunu iz 2007. opisuje kao katastrofalnu po njegov narod.

"U cijeloj regiji vlada velika nesigurnost. Bivši borci su još uvijek tu, a umiješali su se i sasvim novi akteri", kaže on.

Pakleni krug bez izlaza

Kada govori o "novim akterima", misli na islamističke teroriste, koji već preko pet godina vrše niz napada u predjelu sjeverne Nigerije. Nazivaju se Talibanima "Boku Harama" ("Odgoj je grijeh") i kriju po nepreglednim i nekontoliranim afričkim pustinjama. Njima se priključuju i domaći borci, većinski muslimansko stanovništvo, koje prosto nema više ništa za izgubiti. Aghali ističe kako njegov narod ponovo biva instrumentaliziran: "2007. ljudima je rečeno "borimo se za naša prava", a radilo se isključivo o drogama, oružju i obogaćivanjem. A danas se istim tim ljudima kaže "borimo se u ime islama"."

Afrika je plodno tlo za međunarodni terorizam, jer organizacije poput Al-Kaide uvijek koriste vakum koji nastaje slabljenjem državnih institucija. Većina afričkog kontinenta potpuno je nekontrolisana, zaboravljena od političkih centara, bez policije ili vojske. Upečatljivo je što su teroristički napadi češći što je država nerazvijenija i siromašnija. S druge strane, posljedice terorizma onemogućavaju bilo kakav razvoj u spomenutim državama, čime se stvara pakleni krug koji je teško probiti.

Autor: Ute Schaeffer / Azra Avdagić

Urednik: Marina Martinović