Afrika: Bubreg za motocikl

Trgovina ljudskim organima „poprimila je razmjere epidemije, ali javnost o tome gromoglasno ćuti” – zaključak je nigerijskog advokata za ljudska prava Frenka Titija. On je za DW rekao: „Pomislili biste da bi negodovanje javnosti trebalo da bude mnogo veće, ali to nije slučaj".

Vašingtonski trust mozgova Global Financial Integrity (GFI) bavi se korupcijom, ilegalnom trgovinom i pranjem novca. GFI procjenjuje da se od trgovine ljudskim organima godišnje zaradi između 840 miliona i 1,7 milijardi dolara (755 miliona evra ili 1,5 milijardi evra).

Donacija i transplantacija organa su etablirane medicinske procedure koje su od vitalnog značaja za tretman pacijenata kojima su zakazali organi. Procedure mogu biti veoma uspješne ukoliko su donatori i primaoci adekvatno informisani i saglasni, te ako se sve sprovodi transparentno. Međutim, postoji zabrinutost da su transplantacije organa u Africi često „podstaknute prvenstveno siromaštvom, a ne plemenitom motivacijom da se spase nečiji život ili pomogne zdravlju osobe", rekao je Titi za DW. „Ili ljudi prodaju svoje organe ili ima medicinskog osoblja, posebno ljekara, koji su u tom pogledu beskrupulozni."

"Koliko dobijam za moj bubreg?"

Prodaja ljudskih organa je ilegalna širom Afrike. Međutim, 2022. godine, Nacionalna bolnica Kenijata u Najrobiju bila je prinuđena da objavi na Fejsbuku „Mi ne kupujemo bubrege!". Jer, bolnica je istakla da je najčešće postavljano pitanje bilo:  "Koliko dobijam za moj bubreg?",

Međutim, nisu sve "neregularne" transplantacije prisilne, kaže Vilis Okumu, viši istraživač na Institutu za bezbjednosne studije. Istražujući trgovinu organima u Eldoretu, gradu u zapadnoj Keniji, Okumu je pronašao dobrovoljne prodavce: mladići su pristali da prodaju svoje bubrege kako bi dobili „novac na brzaka". „Ni na koji način nisu bili prisiljeni", rekao je Okumu i dodao da je donatorima ponuđeno „do 6.000 dolara" (oko 5.520 evra). Ali, onaj ko kupi bubreg putem ilegalne trgovine organima mora da zavuče ruku mnogo dublje u džep i nerijetko plati preko 150.000 evra, navodi se u dokumentu Evropskog parlamenta.

Prema riječima Okumua, donatori rijetko dobijaju znatno veće sume novca. Sjeća se da je vidio „određeni broj mladih ljudi sa ožiljcima na stomaku" – znak da su prošli proceduru. Oni se ne plaše krivičnog gonjenja jer su vlasti imale poteškoća da sprovode zakon. Većina njih je od novca koji su dobili za bubreg kupila motocikl ili izgradila novu kuću. Donatori bi takođe angažovali druge mladiće da doniraju svoje bubrege za snabdijevanje rastućeg crnog tržišta van Kenije.

Rast trgovine organima

Iako su detalji o ilegalnom svijetu trgovine organima nejasni, stručnjaci vjeruju da su Egipat, Libija, Južna Afrika, Kenija i Nigerija najteže pogođene zemlje u Africi. Razlozi za to su složeni, a propisi za transplantaciju i donaciju organa razlikuju se od regiona do regiona. Kancelarija Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC) koristi termin transplantacioni turizam. UNODC je takođe izrazio zabrinutost da ilegalno transplantirani organi iz ugroženih populacija stižu do bogatijih primalaca.

Činjenica da bogatiji pacijenti ponekad žele da ilegalno dobiju organe takođe je posljedica očigledne nestašice: prema Globalnoj opservatoriji za doniranje i transplantaciju organa, manje od deset procenata medicinski neophodnih transplantacija se obavlja širom svijeta.

U Africi je posebno malo medicinskih centara koji vrše legalne transplantacije. Na primjer, u izvještaju za 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi samo 35 centara za transplantaciju bubrega širom cijelog kontinenta. Ovaj nedovoljan kapacitet se pripisuje nedostatku pristupačnosti, ograničenoj stručnosti i finansijskoj podršci.

Trgovci organima bi mogli da pribjegnu "fabrikama beba"

Ilegalna i unosna priroda trgovine organima znači da su njeni akteri dobro organizovani. Da bi se izvele složene operacije i uspostavile veze između kupaca i prodavaca, mreže moraju uključiti operatere sa dobrim medicinskim znanjem, lokalne kriminalne grupe, pa čak i političare.

Okumu vjeruje da je Eldoret u Keniji dio veće bande međunarodnih trgovaca dijelovima ljudskih tijela. Mladići koje je sreo „govorili su o ljekarima koji ne govore svahili i koji su indijskog porijekla". Stoga to mora biti međunarodna operacija.

Jedan londonski sud je prošle godine osudio nigerijskog senatora Ikea Ekveremadua, njegovu suprugu i doktora – zbog bubrega mladića iz Lagosa. Bila je to prva presuda prema britanskim zakonima o modernom ropstvu koja je kaznila osumnjičene za zavjeru za vađenje organa.

Nigerijski advokat za ljudska prava Titi takođe upozorava na "blisku vezu između trgovine ljudima i vađenja organa": Trgovci organima bi takođe mogli da pribjegnu takozvanim fabrikama beba u Nigeriji - to su kriminalne bande koje kidnapuju djevojke i mlade žene, oplođavaju ih protiv njihove volje, i bebe prodaju na crnom tržištu.

Za advokata je jasno da lokalni medicinski centri takođe imaju odgovornost da ne eksploatišu ugrožene ljude: „Šta se dešava kada medicinsko osoblje, posebno ljekari u elitnim bolnicama u Abudži i Lagosu, kažu svojim bogatim pacijentima da ne treba ništa da brinu." Jer, sigurno mogu da nađu nekog siromaha koji bi prodao organ koji im je potreban.

*ovaj tekst je najprije objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu